Medina

Muhammed, a.s, po dolasku u Medinu iznenada se našao na čelu države. Nakon što je prebacio muslimanske porodice iz Meke u Medinu, morao se pobrinuti da one tamo prežive. Opstanak mlade zajednice zavisio je od njihove sposobnosti da se odbrane od napada iz Meke. Odgovarajući na ove izazove, Muhammed, a. s., došao je do novog političkog rješenja.

To rješenje bio je sporazum nazvan „Medinski ustav“ sklopljen između svih stanovnika Medine, bili oni pagani, muslimani, Jevreji ili članovi bilo kojeg plemena u Medini. U sporazumu se navodilo da su, ukoliko neko izvana napadne Medinu, svi njeni stanovnici dužni da je brane. Na ovaj je način Poslanik je naveo ljude na globalnije razmišljanje, razmišljanje o cijeloj zajednici.
Kako bi se ojačale veze među muslimanima, posebno među onima iz Medine (ensarijama) i onima koji su doselili iz Meke (muhadžirima), Poslanik je odlučio uspostaviti ugovor o bratimljenju među njima. To je značilo da je svaki muhadžir ugovorom povezan s jednim ensarijom, koji će mu pomoći da se nastani, dijeliti imetak s njim i osigurati mu najbolje moguće životne uvjete u Medini.
U Medini su uspostavljeni i temelji odnosa muslimana prema pripadnicima drugih vjera i istaknut je najvažniji princip u tom odnosu – pravednost:

“Ko učini nepravdu nemuslimanu pod ugovorom ili mu uskrati njegovo pravo ili ga optereti iznad njegovih mogućnosti, ili od njega nešto uzme preko njegove volje, ja ću mu biti tužitelj na Sudnjem danu.” (Poslanik Muhammed)

preuzeto sa www.poslanikmuhammed.com