Za sufiju, terminološki, rabita znači usmjerenost derviša prema šejhu na poseban način. Temelj rabite čini muridova svjesnost da svoga šejha voli više od bilo koga i bilo čega drugog, da je uz njega dušom i srcem, te da u njemu vidi izvor, česmu fejza i kao takvog ga prihvata.

To nije ništa drugo nego poštivanje šejha na način na koji njemu dolikuje, slaganja s njim po svakom pitanju, odnosno prihvatanje njegove upute kao vlastitog mišljenja, poštivanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Allaha Uzvišenog i  mirenje sa pravilima koja je Allah preko Poslanika objavio ljudima. Ovaj redosljedje bitan utoliko što svrha muršida nije ništa drugo nego povezivanje murida ponajprije sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a preko njega i sa Allahom Uzvišenim.

Rabita je predaja muršidu zatvorenih očiju, držeči svoj um podalje od svih uspomena i misli koje ometaju koncentraciju i skreću pažnu, te tražeći pomoći od njega, tj.  obrazložiti mu svoje stanje, i od njega čekati odgovor.

Srce muršida je pijaca znanja. Derviš na tu pijacu ulazi rabitom. On kupuje sukladno svojoj ljubavi i povjerenju prema šejhu. Murid koji u rabiti ne osjeća ljubav i povjerenje prema svome šejhu ne može očekivati da ćedostići blagodati koje se očekuju od zikra i tespiha.Radi toga je u svim tarikatima, prije započinjanja tespiha kao temelj prihvaćeno vršenje rabite muršidu.

O rabiti je ovim dosta rečeno. Rabita je islamskim pravom potvrđena i dozvoljena Kur'anom i sunnetom i drugim šerijatskim dokazima. Oni koji su zainteresirani mogu dokaze jedan po jedan pronaći u tesavvufskim izvorima.