Tarikatski zikr i burhan (dokaz, potvrda)
Rifaije spadaju među tarikate (derviška bratstva) koja obavljaju glasni zikr. Forma zikra i skupnog obreda naziva se“zikr-i kıyâmî” (stojeći zikr, kijam-zikr). Osim rifaijskog, kijam-zikr prihvataju i pripadnici kadirijskog, bedevijskog i sadijskog bratstva (tarikata).
“Kijam-zikr”počinje šejh učenjem Fatihe. Sjedi se na koljenima i formira se halka u obliku polumjeseca, te se nakon učenja Fatihe uči Evrad-i šerif (časni vird, invokacija Časnih imena) sa osebujnom melodijskom (muzičkkom) strukturom. Uči se kratka dova. Potom se ustaje na noge. Prilikom ustajanja se očuva halka, i invociraju (izgovaraju) se Imena (i svojstva Uzvišenog Rabba) u slijedu koji precizira šejh, s tim što se prilikom invokacije (zikra) nastoji da se donji dio tijela (od struka naniže) drži što mirnije. (Imena – neko od imena Uzvišenog Allaha. Obično zikr počinje tahlilom – (kelime-i tevhidom). Potom se invociraju imena kao što su Dželal (Svemoćni, Svojstvo Božije svemoći kojim se čovjek upozorava na Božju srdžbu /Rječnik termina F. H.) , Hajj (Živi), Hakk (Istiniti). Skupom zikra rukovodi osoba koja se naziva „reis“. Učesnici zikra u vrijeme održavanja zikra skupno ili pojedinačno interpretiraju ilahije i kaside. Tako raste emocionalni naboj kod derviša, i zikr se ubrzava. U jesevijskom tarikatu se može uočiti kako se prilikom samog zikra ritam mijenja na zvuk koji podsjeća na zvuk testere.
U ovom žestokom emocionalnom naboju počinje obred „burhan“ koji predstavlja manifestiranje i oživljavanje nadnaravnih stanja kakva su se pojavila kada je Ahmed er-Rifai, koji se smatra jednim od četvarice kutbova (stožera, prvaka evlija), neka mu je posvećena tajna, dobio nadnaravni dar (keramet) da poljubi u ruku Allahova poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Burhan, semantički označava siguran i poseban dokaz koji ne može ostaviti prostora nikakvoj sumnji.
Oruđa poput sablje, šiša (dugačke metalne šipke), topuza ili tebera (vrsta sjekire) zabadaju se u različite dijelove tijela, npr. Obraz, stomak, grkljan, oko i sl. Također, komad željeza koji se naziva “lâl” se stavlja u vatru, i kada se užari stavlja se u usta, oliže se i hladi. Ovaj fenomen se naziva i „oblizivanje ruže“. U tim trenucima se čini zikr invokacijom Časnog imena “Hajj” (Živi).
Po okončanju „burhana“ čini se zikr invokacijom imena “Hakk” (Istiniti) i “Hû” (ON). Potom se sjeda i uče se još neka od Lijepih Božjih imena (Esmâ-i Hüsnâ). Nakon toga jedna osoba prouči ašere. Šejh prouči dovu. Prouči se fatiha i salavati. Daje se selam na desnu i na lijevu stranu, i time se završava obred zikra. Uzvišeni Allah je taj koji vatri daje svojstvo da vreline, da prži, On je taj koji bodežu daje oštrinu. I kada On to poželi, On im oduzima ta svostva. Baš kao što je Svevišnji Allah Ibrahima, alejhi selam, sačuvao od spaljivanja u vatri („O vatro, postani hladna i spas Ibrahimu“.)
Burhan je veoma poznat fenomen kod Rifaija, fenomen koji privlači posebnu pažnju. Dok se burhan odvija, na drugoj strani se odvija zikr. Želimo naglasiti da se burhan ne izvodi prilikom svakog okupljanja na zikru. Upriliči se samo kada to šejh smatra odgovarajućim.
Za potrebe rifaijske tekije prevela prof. Amina Šiljak Jesenković
Rifaijski Tarikat












